Izbjeglica iz Pakistana oporavlja se od ozlijede i traume doživljene na putu prema Europi

Nakon strašne nesreće, 18-godišnji Muhammad na putu je do ozdravljenja i dobio je priliku za novi početak u Hrvatskoj.

© UNHCR / Zsolt Balla





Pakistanski tinejdžer Muhammad ponovno može hodati, čak i igrati košarku. Njegov život vraća se u normalu, iako još uvijek proživljava psihičke i fizičke posljedice strašne nesreće koja mu je uništila nogu i snove na putu prema Europi.

“Sve što sam želio bio je dobar život na sigurnom,” kaže Muhammad. “Nisam znao da će putovanje biti tako teško. Putem sam izgubio dva prijatelja i ostao bez noge.”

Croatia. Injured Pakistani refugee looking for a fresh start in Croatia.

© UNHCR / Zsolt Balla

Croatia. Injured Pakistani refugee looking for a fresh start in Croatia.

© UNHCR / Zsolt Balla

Croatia. Injured Pakistani refugee looking for a fresh start in Croatia.

© UNHCR / Zsolt Balla

Croatia. Injured Pakistani refugee looking for a fresh start in Croatia.

© UNHCR / Zsolt Balla

Nakon nesreće u svibnju 2017. godine, koja se dogodila kada je pokušao skočiti na vlak koji se kretao, Muhammada su liječili i rehabilitirali hrvatski liječnici, te je zbrinut u Domu za djecu u Zagrebu. Priznat mu je izbjeglički status te je dobio priliku za novi početak u Hrvatskoj.

“Pucalo se na sve strane, a jadni ljudi bili su između dvije vatre.”

Upravo je navršio 18 godina. Sjedi u dnevnom boravku dječjeg doma i gleda u zelena polja. Prisjeća se svojeg djetinjstva u selu blizu Peshwara.

“Igrali smo kriket, svi su igrali kriket, no kriket te ne može spasiti. Pucalo se na sve strane, a jadni ljudi bili su između dvije vatre.”

Njegova majka nagovorila ga je na bijeg, te se 2016. godine s rođakom uputio prema Europi. Na putu su doživjeli zlostavljanje od strane mafijaških bandi i policije koji su im na prijevaru uzeli novac. No najgore se dogodilo u Hrvatskoj, kada se Muhammad pokušao ukrcati na vlak koji se kretao.

“Tri dečka čučala su kraj kotača. Ja i još dvojica pokušali smo skočiti na vlak, no vlak se počeo kretati. Ruka mi je skliznula. Sve se dogodilo u tren oka. Pogledao sam svoju nogu – više nije bila dio mene. Glava mojeg prijatelja bila je kao nogometna lopta. Njegove oči bile su otvorene, a njegovo tijelo u komadima. Vikao sam, ‘Bože, što se dogodilo? Molim te, oprosti mi’.”

Muhammad je izgubio lijevu potkoljenicu. Njegovom prijatelju, koji se također zove Muhammad, odrubljena je glava. Još jedan mladić iz njihove skupine, Sadiq, onesvijestio se. Druga trojica nisu zadobila nikakve ozlijede, te su naposljetku nastavili svoj put prema zapadnoj Europi.

“Odgovarajući prihvat tražitelja azila na granici mogao je spriječiti ovu tragediju,” rekao je Giuseppe Di Caro, predstavnik UNHCR-a u Hrvatskoj. “Hrvatska je nakon nesreće učinila što je mogla da ublaži posljedice.”

Muhammad se liječio u bolnicama u Vinkovcima i Zagrebu. “Naposljetku, Bog mi je poslao anđele,” kaže.

Lokalne obitelji (koje su posjećivale svoju rodbinu u bolnici) bile su ljubazne prema njemu i sprijateljili se s njim.

Croatia. Injured Pakistani refugee looking for a fresh start in Croatia.

© UNHCR / Zsolt Balla

Croatia. Injured Pakistani refugee looking for a fresh start in Croatia.

© UNHCR / Zsolt Balla

Croatia. Injured Pakistani refugee looking for a fresh start in Croatia.

© UNHCR / Zsolt Balla

U sklopu UNHCR-ovog projekta za zaštitu djece bez pratnje, u Domu za djecu u Zagrebu Muhammad je dobio skrbnika, Branka Oriškovića iz Hrvatskog Crvenog križa. On mu je pomogao da pobijedi depresiju i počne hodati s prostetičkom nogom.

Idući korak je njegovo ponovno uključivanje u obrazovni sustav. Muhammad se nada ponovnom susretu s rođakom koji je trenutno u Bosni i Hercegovini.

“Bio je siromašan dječak iz Pakistana koji je sanjao o boljem životu. Uzeo sam kamen i napisao njegovo ime na njega, da ne bude tako sam.”

Čim je ponovno prohodao, Muhammad je najprije želio posjetiti grob svojeg prijatelja Muhammada u Vinkovcima. Dvaput je pokušao pronaći grob, no nije uspio. Prilikom trećeg posjeta, pronašao je neoznačeni grobni humak.

“Pokopan je bez imena. Bio je siromašan dječak iz Pakistana koji je sanjao o boljem životu. Uzeo sam kamen i napisao njegovo ime na njega, da ne bude tako sam.”

“Znam da je mrtav, i nije mi rođak, no brinem za njegov grob jer je poginuo u nesreći u kojoj smo bili zajedno toga dana.”