Iako se broj prisilno raseljenih ljudi gotovo udvostručio u poslednjoj deceniji, finansiranje UNHCR-a ostaje na približno istom nivou kao 2015. godine, uprkos brutalnim i kontinuiranim rezovima u humanitarnoj pomoći
Broj ljudi raseljenih zbog rata, nasilja i progona širom sveta dostigao je izuzetno visok nivo, naročito u trenutku kada je finansijska podrška humanitarnom sektoru drastično smanjena. Statistika, međutim, pokazuje jedan pozitivan aspekt koji se odnosi na porast povrataka, naročito u Siriju, saopštila je danas Agencija Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR).
Prema Godišnjem izveštaju UNHCR-a o globalnim trendovima, objavljenom danas, do kraja aprila 2025. godine bilo je 122,1 milion prisilno raseljenih ljudi, u poređenju sa 120 miliona u istom periodu prošle godine, i predstavlja desetogodišnji uzastopni rast broja prinudno raseljenih ljudi. Glavni uzroci raseljavanja ostaju veliki sukobi poput onih u Sudanu, Mjanmaru i Ukrajini, kao i kontinuirani neuspeh u zaustavljanju konflikata.
Filipo Grandi, visoki komesar UN za izbeglice, izjavio je:
„Živimo u vremenu intenzivne nestabilnosti u međunarodnim odnosima, gde savremeno ratovanje stvara krhki, zastrašujući pejzaž obeležen akutnom ljudskom patnjom. Moramo udvostručiti napore u potrazi za mirom i pronalaženju održivih rešenja za izbeglice i druge koji su primorani da napuste svoje domove.“
Prisilno raseljeni ljudi uključuju interno raseljene osobe, odnosno one koji su raseljeni unutar granica sopstvene zemlje, i čiji broj je naglo porastao za 6,3 miliona i dostigao 73,5 miliona krajem 2024. godine, kao i izbeglice koje su napustile svoje zemlje (42,7 miliona ljudi). Sudan je sada najveća kriza prisilnog raseljavanja u svetu sa 14,3 miliona izbeglica i interno raseljenih lica, čime je pretekao Siriju (13,5 miliona), a slede Avganistan (10,3 miliona) i Ukrajina (8,8 miliona).
Izveštaj pokazuje da, suprotno uvreženim shvatanjima, 67 odsto izbeglica je prnašlo utočište u zemljama susednim onima u kojima se dešavaju konflikti, dok zemlje sa niskim i srednjim prihodima prihvataju 73 odsto svetskih izbeglica. Čak 60 odsto ljudi koji su primorani da pobegnu nikada ne napuste sopstvenu zemlju.
Iako se broj prisilno raseljenih ljudi gotovo udvostručio u poslednjoj deceniji, finansiranje UNHCR-a ostaje na približno istom nivou kao 2015. godine, uprkos brutalnim i kontinuiranim rezovima u humanitarnoj pomoći. Ova situacija je neodrživa i dodatno ugrožava izbeglice i druge koji beže od opasnosti.
„Čak i usled ozbiljnih rezova, u poslednjih šest meseci smo videli neke zrake nade“, dodao je Grandi. „Skoro dva miliona Sirijaca uspelo je da se vrati kući nakon više od decenije izbeglištva. Zemlja ostaje krhka i ljudima je potrebna naša pomoć da ponovo izgrade svoje živote.“
Ukupno je 9,8 miliona prisilno raseljenih ljudi vratilo se kući tokom prošle godine, uključujući 1,6 miliona izbeglica (najviše u više od dve decenije) i 8,2 miliona interno raseljenih lica (drugi najveći broj ikada).
Međutim, mnogi od tih povrataka dogodili su se u nepovoljnom političkom ili bezbednosnom okruženju. Na primer, veliki broj Avganistanaca bio je primoran da se vrati u Avganistan 2024. godine, koji su se vratili kući gde su uslovi i dalje izrazito nepovoljni. U zemljama poput Demokratske Republike Kongo, Mjanmara i Južnog Sudana, došlo je do značajnih novih prisilnih raseljavanja u isto vreme kada su se izbeglice i interno raseljeni vraćali.
Godišnjem izveštaju UNHCR-a o globalnim trendovima poziva na kontinuirano finansiranje UNHCR-ovih programa koji spašavaju živote, pomažu izbeglicama i interno raseljenima da se vrate kući i jačaju osnovnu infrastrukturu i društvene podrške u zajednicama domaćinima, kao ključnu investiciju u regionalnu i globalnu bezbednost.
Share on Facebook Share on Twitter