Hrvatska fonetičarka otključava potencijal svojih učenika izbjeglica

Dok je njezina škola u Karlovcu zatvorena zbog pandemije COVID-19, odlučna učiteljica otvara vrata znanja svojim učenicima putem nastave na daljinu

Hrvatska fonetičarka, koja radi kao učiteljica s učenicima izbjeglicama, Matea Hotujac Dreven, čvrsto vjeruje da sva djeca trebaju imati pravo na  obrazovanje. U normalno vrijeme podučava i radi s djecom s poteškoćama u razvoju i djecom izbjeglicama koja se suočavaju s izazovima svladavanja gradiva i uključivanja u redovni odgojno-obrazovni proces. Iako je njezina škola fizički zatvorena  zbog pandemije COVID-19, ona i dalje predano radi kako bi svima osigurala jednake prilike za uspjeh.

„Vidim skriveni potencijal svojih učenika“, kaže. „Osjećam se kao da držim ključeve tog potencijala i tražim ključanicu koja će mi pomoći otključati ga.“

drawings

Matejini učenici otkrivaju vlastiti potencijal kroz crteže svojih budućih zanimanja. Muhammed, 15, u budućnosti se vidi kao policajac. «Obećavam da ću čuvati moju novu domovinu», napisao je. Duha, učenica petog razreda, kad naraste želi biti doktorica. «Ja želim liječiti ljude i želim biti dobra doktorica. I volim biti doktorica», napisala je.

IMG_20200519_213244

Karlovačka fonetičarka Matea Hotujac Dreven koristi igru kao metodu svladavanja govora i jezika. Šestero sirijske djece koja ranije nisu bili u prilici dobiti odgovarajuće obrazovanje sada nadoknađuju propušteno.

Mateja (39) radi kao fonetičarka-rehabilitatorica slušanja, govora i jezika u Osnovnoj školi „Braća Seljan“ u Karlovcu. Među 300 učenika, koji pohađaju osnovnu školu u dobi od 7 do 15 godina, šestero je izbjeglica iz Sirije.

„Situacije iz svakodnevnog života pretačemo u igru,potičem ih da spontano progovore“, kaže Matea. „Ako ste sretni, učit ćete; ako vas opterećuju očekivanja, bit ćete frustrirani. Igra je ključna, a ne strah od pogrešaka. Igra  pruža osjećaj sigurnosti i jednakosti za sve.“

Djelatnici školu zovu „stara dama“ jer prepoznatljiva žuta austrougarska zgrada datira iz 1893. godine. Nazvana je po dvojici hrvatskih istraživača, Stevi i Mirku Seljanu, koji su u 19. stoljeću proputovali Afriku i Južnu Ameriku, a jedno od najpoznatijih putovanja jest pješačka tura od Sankt Peterburga do Pariza.

„Baš poput braće Seljan mi se uvijek nastojimo hrabro nositi s novim obrazovnim izazovima“, kaže Matea. Pandemija bolesti COVID-19 prisilila ju je da bude snalažljiva i inovativna te da pronalazi pametna rješenja kako bi osigurala da njezini učenici ne budu dodatno pogođeni izolacijom.

Matea, koja vuče slovenske korijene, diplomirala je slovenski i makedonski jezik te fonetiku, smjer rehabilitacije slušanja i govora. Također je licencirana terapeutkinja igrom. Posljednjih petnaest godina svojim vještinama i  metodama pruža podršku djeci koja se susreću s različitim obrazovnim izazovima, uključujući djecu pripadnike nacionalnih manjina.

„Dolazim iz obitelji liječnika, ali bila sam dobra u jezicima“, kaže Matea, „stoga je karijera koja povezuje jezike i terapiju bila pravi izbor za mene.“

Inspirirala ju je i njezina učiteljica iz osnovne škole u Zagrebu Marija Duduković koja je pomogla petero djece s posebnim potrebama u razredu s ukupno 35 djece kako se nitko ne bi osjećao izostavljeno.

Matea danas podučava 14-godišnjeg dječaka Gabrijela s posebnim potrebama iz Karlovca te posebno  šestero učenika iz Sirije. Gabrijel se u OŠ Braća Seljan školuje kod kuće. Sirijski učenici slijede kurikulum sa svojim školskim kolegama, no s Mateom imaju pripremnu nastavu hrvatskog jezika.

Sirijski učenici dolaze iz dviju izbjegličkih obitelji koje su putem  programa preseljenja došle iz Turske u Hrvatsku. Dvoje od njih su djevojčice, a četvero dječaci, u dobi od 9 do 15 godina.

Na Mateinim satima svi rade zajedno, neovisno o njihovoj dobi,  gradivo se predstavlja svakom učeniku pojedinačno ovisno o njegovoj razini zrelosti.

„Saja je borac“, kaže Matea. „Djevojčica je traumatizirana i iskustvo izbjeglištva zasigurno je ostavilo traga na njoj. “Međutim, Saja naporno radi kako bi se snašla u sredini u kojoj se sad nalazi.”

Svladavanje govora i jezika u obrazovanju predstavlja izazov, kako učenicima iz Hrvatske s tjelesnim ili kognitivnim poteškoćama, tako i učenicima izbjeglicama, koji zbog ratnih stradanja nisu mogli duže vrijeme pohađati školu. No ono što je zajedničko svoj djeci jest da se igraju, stoga je pristup obrazovanju uz pomoć igre način svladavanja govora i jezika primjerena svima.

Matea primjenjuje metodu AVGS koju su 1950-ih godina razvili hrvatski lingvist i akademik Petar Guberina i njegov francuski suradnik Paul Rivenc. Posebnost metode je dramatizacija. Igranje uloga pomaže djeci koja imaju problema s govorom, iz kojega god razloga.

„Situacije iz svakodnevnog života pretačemo u igru,potičem ih da spontano progovore“, kaže Matea. „Ako ste sretni, učit ćete; ako vas opterećuju očekivanja, bit ćete frustrirani. Igra je ključna, a ne strah od pogrešaka. Igra  pruža osjećaj sigurnosti i jednakosti za sve.“

Uz Mateinu podršku učenici iz Sirije dobro napreduju. Možda nisu imali priliku školovati se u Turskoj, no sve to nadoknađuju u Karlovcu.

„Već svjedočimo vidljivim rezultatima Mateina truda da ih integrira u školu i život“, kaže ravnateljica Jasmina Budinski. „Nismo mogli pronaći bolju osobu koja bi radila s njima kojima je Hrvatska postala druga domovina.“

Najmlađa učenica je devetogodišnja Saja. „Saja je borac“, kaže Matea. „Djevojčica je traumatizirana i iskustvo izbjeglištva zasigurno je ostavilo traga na njoj.

“Međutim, Saja naporno radi kako bi se snašla u sredini u kojoj se sad nalazi. Zna da nam ništa u životu nije poklonjeno i ulaže velike napore u pisanje zadaća. Prije se oslanjala na svoju stariju sestru, no sada je neovisnija. Kad odraste, želi biti učiteljica.“

Najstariji učenik u razredu Sajin je petnaestogodišnji brat Muhammed. Muhammed je bio živahan tinejdžer koji je iskušavao, baš poput svakoga tinejdžera, granice izdržljivosti svoje učiteljice tako što je jednom zatražio molitvu tijekom odmora u školi.  „Dopustila sam mu da se pomoli i na taj način doživi školu kao sigurno okruženje.“  Sad mi je desna ruka i poput starijeg brata ostaloj djeci“, ispričala nam je Matea.

„Sviđa mi se kako se škola i učiteljica odnose prema nama“, kaže Muhammed. „Mnogo sam toga naučio i čak bih volio više domaće zadaće.“

Dvanaestogodišnji Mahmoud dolazi iz druge sirijske obitelji. „On voli izazove, ne voli biti pasivan, već aktivan“, tvrdi Matea. U njegovim očima vidim neizmjeran potencijal, ali i tugu jer do sada nije mogao pokazati što sve može. Jednog dana želi biti policajac.“

Djeca su naslikala sebe na poslovima kojima se žele baviti. Željna su uspjeha, no pandemija koronavirusa i karantena zaustavili su normalan život.

Matea nije prihvatila poraz te je osigurala kućna računala za dvije sirijske obitelji. Oni prije nisu imali računala, a u tome im je pomogao i Gabrijel jer i sam shvaća kako je to ovisiti o računalu kao sredstvu za komunikaciju i učenje, s obzirom da se obrazuje kod kuće,  prepuštajući  jedno od svojih računala novim  prijateljima. Na taj način olakšao im je prilagodbu na novu situaciju.

Matea je izradila mrežnu stranicu „Moj hrvatski“ i njezini učenici svaki dan dobivaju nove jezične vježbe koje mogu rješavati na internetu. Koristeći Google prevoditelj da bi im davala upute na arapskom, osmislila je prilagođene materijale za druge predmete iz kurikuluma i objavila ih na posebnoj mrežnoj stranici škole zvanoj „Učimo zajedno“.

„Važno je da nastojimo nadoknaditi zaostatke u njihovu obrazovanju“, tvrdi Matea. Njihovo obrazovanje danas utjecat će na njihove životne prilike sutra.