UNHCR logo
  • I need HELP!
UNHCR logo
  • Pretraga
  • Србија
  • Meni

Izbor jezika za ovu sekciju:

English Српски

Izbor jezika za globalni sajt:

English Français Español عربي
Izbor lokalnog sajta:
  • I need HELP!
  • Globalna statistika
  • Izveštaji iz Srbije
  • Refworld
  • Medija centar
  • Kontakt

Share

Facebook X
  • O nama
    • Istorija UNHCR-a
    • UNHCR u Republici Srbiji
    • Naša misija
    • Visoki komesar za izbeglice UN
    • Predstavnik UNHCR-a u Republici Srbiji
    • Svetski dan izbeglica
  • Šta radimo
    • Pristup teritoriji i azilna procedura
    • Izgradnja sistema azila
    • Uslovi prihvata
    • Integracija
    • Pomoć interno raseljenim licima
    • Iskorenjivanje apatridije
    • Izgradnja kapaciteta
    • Pravna klinika
  • Kome pomažemo
    • Izbeglice
    • Tražioci azila
    • Deca i omladina bez pratnje
    • Interno raseljena lica
    • Lica bez državljanstva
  • Vesti i priče
    • Priče iz života
    • Saopštenja
  • Izveštaji iz Srbije
  • Partnerske org.
  • Resursi
    • Osnovni dokumenti
    • Relevantni zakoni Republike Srbije
    • Resursi o integraciji
    • Istraživanja
  • Angažujte se
    • Kontakt
    • Želim da podržim izbeglice
    • Privatni sektor
    • Mreža kompanija #ZaIzbeglice
    • Ima NADE daleko od kuće
    • Radna mesta
    • Nabavke/Tenderi
  • refInfo
    • Informacije za tražioce azila
    • Besplatna pravna pomoć
    • Lokalna integracija izbeglica u RS
    • Help Serbia
Pretražite UNHCR
Zatvorite pretragu
 
  • Naslovnica

Fudbal i domaći – kako se stiču prijatelji

Autor: Mirjana Milenkovski  |  18 мар 2019

Zaman nikad nije kročio u školu dok 2017. godine nije došao u Beograd

„Moja porodica je živela na selu,” kaže Zaman. „Odrastao sam radeći na poljima i kad je nasilje postalo učestalije, moji roditelji su smatrali da makar ja treba da pokušam da pobegnem.”

Trinaestogodišnji Zaman je pronašao utočište u Srbiji i sada najzad može da se školuje, uz 22 dečaka izbeglice bez pratnje iz Avganistana i Iraka.

Učenici na današnjem času geografije proučavaju kartu planete Zemlje. U učionici se čuje samo učiteljicin glas. Pored nje prevodilac ponavlja na Dariju (Persijskom), a Zaman radosno hvata beleške.

„Prvi put u životu vidim mora i kontinente,” kaže.”Veoma je zanimljivo. Ne propuštam školu čak ni kad sam bolestan. Želim da učim i da se jednog dana vratim kući da pomognem deci tamo.”

Nakon što je proveo osam meseci sam u centru za azil u Beogradu, Zaman je postao najvredniji đak u odeljenju. Tokom svog kratkog školovanja, naučio je da piše na ćirilici – prvom pismu sa kojim se u životu upoznao.

„Stekao sam puno prijatelja i sa njima zaboravljam koliko sam daleko od kuće i roditelja” kaže.

Zaman je pronašao najboljeg druga u Luki, srpskom dečaku kog je upoznao drugog dana škole.

„Kada sam ugledao Zamana u školi tog jutra, delovao je veoma tužno,” kaže Luka. „Počinjali smo utakmicu, ali sam shvatio da on ne zna pravila. Rekao sam mu da mi samo dodaje loptu kad dođe do njega. Onda me je on zamolio da mu pomognem oko domaćeg zadatka. Ranije nisam radio domaće, ali sad sam i ja dobar đak”.

I Zamanovi učitelji su izuzetno ponosni na njegov napredak.

„S obzirom na to da mnogi od njih nikad nisu pohađali školu pre, neverovatno su pristojni i željni znanja,” kaže Darko Stanojković, učitelj matematike.

„Čast nam je što možemo da ih podučimo i pomognemo im da makar nakratko zaborave užase koje su proživeli pre nego što su došli u Srbiju.”

Uz podršku srpskog Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnološkog razvoja, škola koju pohađaju Zaman i Luka je jedna od 44 osnovne i srednje škole koja je primila 437 dece izbeglica, tražilaca azila i migranata 2017. Godine.

Srbija je do septembra postala prva država na Zapadnom Balkanu koja je upisala u školu preko 90% dece izbeglica, migranata i tražilaca azila.

„UNHCR održava redovan kontakt sa većinom škola i pomaže pri prevozu dece izbeglica do i od škola. Takođe učestvuje u različitim školskim manifestacijama za decu izbeglice i njihove prijatelje Srbe” kaže Hans Fridrih Šoder, Predstavnik UNHCR-a u Srbiji. „Dirljivo je gledati ih kako uče i igraju se zajedno.”

Zamana najzad čeka svetla budućnost.

„Voleo bih da se vratim kući jednog dana kad se rat završi,” kaže on. „U međuvremenu želim da učim za doktora, da bih mogao da pomognem ljudima kod kuće.”

Share on Facebook Share on Twitter

 

  • Emergencies

© UNHCR 2001-2025

  • Privacy Policy
  • Contact us
  • Follow