Pitanja i odgovori: Premještaj djece bez pratnje iz Grčke u druge države EU-a

Oko 1600 djece bez pratnje, koja u teškim uvjetima žive kao tražitelji azila na grčkim otocima, premješteno je u 11 zemalja Europske unije. Ovdje možete saznati više pojedinosti o tom postupku.

Djeca bez pratnje premještena su iz Grčke u Francusku 24. kolovoza. Skupina od 49 djece bez pratnje premještena je u Francusku 21. i 24. kolovoza 2020. © IOM/Christine Nikolaidou

Tko se smatra djetetom bez pratnje?

Djeca bez pratnje odvojena su od oba roditelja i druge rodbine te za njih ne skrbi odrasla osoba koja je za to odgovorna na temelju zakona ili običaja. Ponekad se nazivaju maloljetnicima bez pratnje, na temelju pravne definicije punoljetnosti u nacionalnom kontekstu. Europske vlasti nastoje tu djecu ponovno ujediniti s obitelji slijedeći postupke iz Uredbe Dublin III.

Što znamo o djeci bez pratnje u Grčkoj?

Na dan 30. srpnja u Grčkoj je prema EKKA-u, grčkom Nacionalnom centru za socijalnu solidarnost, bilo 4558 djece izbjeglica i migranata bez pratnje kojima je potrebna hitna registracija, pronalazak obitelji, ponovno spajanje i/ili premještanje u treću zemlju. Devedeset i tri posto čine dječaci, a sedam posto djevojčice, dok je 92 % ukupnog broja djece u dobi od 14 do 18 godina.

Od ukupnog broja, njih 1483 nalazi se na dugoročnom smještaju, 783 na kratkoročnom smještaju, 904 je smješteno u prihvatnim i identifikacijskim centrima kao što je Moria na otoku Lezbosu, 190 se nalazi u prihvatnim objektima otvorenog tipa na kopnu, a 193 u zaštitnom pritvoru u policijskim postajama.  Dodatnih 1005 djece bez pratnje su beskućnici ili žive u nesigurnim uvjetima.

Iz Afganistana dolazi 41 posto djece bez pratnje, 23 posto iz Pakistana, a 10 posto iz Sirije. Preostali dolaze iz drugih zemalja.

Djeca bez pratnje na otocima žive u nesigurnim uvjetima i izloženi su riziku od iskorištavanja, nasilja i trgovine ljudima.

UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice, godinama poziva na pronalaženje odgovarajuće skrbi, zaštite i dugoročnih rješenja za djecu bez pratnje i druge ranjive skupine. To može značiti premještanje u treću zemlju u Europi, ali alternative bi također mogle biti uključivanje i integracija u Grčkoj uz odgovarajuću potporu u okviru nacionalnog sustava zaštite djece, spajanje obitelji ili, u nekim slučajevima, povratak u zemlju podrijetla djeteta.

Kakav je sporazum postigao EU o premještanju djece bez pratnje iz Grčke?

Jedanaest zemalja EU-a sudjeluje u programu prihvata 3300 tražitelja azila iz ranjivih skupina, uključujući 1600 djece bez pratnje i djece odvojene od roditelja, kako bi ih se premjestilo iz Grčke u druge europske države sudionice. U Francusku je od petka premješteno 49 djece, što čini ukupnu brojku od 207 djece premještene u druge zemlje Europske unije.

Europska komisija koordinira programom uz Ured posebne tajnice za zaštitu maloljetnika bez pratnje u Grčkoj te uključuje države sudionice i agencije UN-a, uključujući UNHCR, Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM) i UNICEF. Razvijeni su zajednički standardni operativni postupci (SOP), uključujući kriterije prihvatljivosti koje je potrebno slijediti. Pojedine države mogu izraziti određene kriterije i odrediti davanje prednosti u okviru postupka, s obzirom na vlastiti prihvatni kapacitet, službe itd.

Koja je uloga UNHCR-a u nedavnim premještanjima?

Posebna tajnica, zajedno s vlastima u Luksemburgu i Njemačkoj, zatražila je od UNHCR-a u Grčkoj da pomogne u hitnim ad hoc programima premještanja djece bez pratnje. To uključuje identifikaciju djece, postupak procjene najboljeg interesa i pratnju s otoka na kopno prije njihova odlaska u Luksemburg i Njemačku.

UNHCR ima višegodišnje iskustvo u utvrđivanju najboljeg interesa djeteta, primjerice u programu DUBS Ujedinjenog Kraljevstva, uz iskustvo s preseljenjem na svjetskoj razini, mandatom zaštite izbjeglica i prisutnošću na grčkim otocima te centru za prvi prihvat u Evrosu (Fylakio).

U redovnom postupku premještanja i uz sveobuhvatnu koordinaciju Europske komisije i posebne tajnice, UNHCR podržava Europski potporni ured za azil u postupku utvrđivanja najboljeg interesa u prihvatnim centrima i za djecu bez pratnje u detenciji. UNHCR također koordinira, i uz aktere za zaštitu djece, provodi postupak procjene najboljeg interesa djece bez pratnje koji su beskućnici i žive u nesigurnim uvjetima u gradovima. Također, UNHCR je uspostavio privremeni program skrbništva pod nazivom Ovlašteni predstavnici za maloljetnike i organizira pratnju za djecu pri odlasku s otoka zajedno sa svojim partnerima i sredstvima Komisije.

Kako funkcionira postupak premještanja i koje su mjere zaštite?

UNHCR, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i UNICEF, Fond UN-a za djecu, uspostavili su smjernice za identifikaciju djece za premještanje i davanje prednosti.

U zajedničkom dokumentu pod nazivom „Minimalni standardi zaštite djece za prepoznavanje djece bez pratnje i odvojene djece koja će se premjestiti iz Grčke u druge zemlje Europske unije“ utvrđeno je da se ti standardi moraju temeljiti na međunarodnim pravnim okvirima za prava djece, uključujući Konvenciju o pravima djeteta i Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. godine, u kojoj se navode okolnosti pod kojima se utvrđuju potrebe za međunarodnom zaštitom.
Postupak premještanja iz Grčke različit je u svakoj državi. Slijedi sažet opis faza nedavnih postupaka premještanja:

  1. Pripremna faza:

Popis djece bez pratnje Ured posebne tajnice prosljeđuje grčkoj Službi za azil kako bi provjerili status azila svakog djeteta te postoje li obiteljske veze na temelju kojih bi bio moguć premještaj u skladu s Dublinskom uredbom. (Vidi dalje u tekstu.)

Popis se zatim prosljeđuje EASO-u za zakazivanje procjene najboljeg interesa. Skrbnike će imenovati javni tužitelj kako bi se podržala razmjena informacija i nadzor najboljeg interesa djeteta tijekom cijelog postupka.

  1. Postupak za procjenu najboljeg interesa:

Procjene za određivanje najboljeg interesa provode se za djecu koja na to ostvaruju pravo i koja su voljna sudjelovati u premještanju. Procjenu najboljeg interesa vodi EASO uz potporu UNHCR-a i njegovih partnera za zaštitu djece, kao što su METAdrasi i PRAKSIS, koji su u velikoj mjeri uključeni u pripremu, pregled i podnošenje izvješća u kojima se obrazlaže bi li premještaj bio u najboljem interesu djeteta. U slučaju djece bez pratnje koja su beskućnici i žive u nesigurnim uvjetima, UNHCR zajedno s akterima za prava djece (ARSIS, PRAKSIS, METAdrasi, Mreža za prava djece), koji rade sa specifičnom skupinom djece u urbanim sredinama Atene i Soluna, organizira i provodi postupak procjene najboljeg interesa te procjenjuje je li premještaj u najboljem interesu djeteta ili ne. Izvješća i prateća dokumentacija dostavljaju se grčkim vlastima koje će provesti postupak usklađivanja kako bi se odredila najpogodnija država članica za premještanje.

Služba za prihvat i identifikaciju, kao i grčka Služba za azil, dostavljaju potrebne dokumente, npr. o liječničkim i drugim posebnim potrebama.

Razgovara se s djecom bez pratnje. Ako pristanu na premještanje, EASO, UNHCR i partneri razgovaraju s djecom, popunjavaju i pregledavaju izvješća o procjeni najboljeg interesa. Procjene najboljeg interesa sastavljaju EASO, UNHCR i partneri za zaštitu djece PRAKSIS, METAdrasi.

EASO dostavlja izvješća i prateću dokumentaciju grčkim vlastima i zemljama primateljicama. Dokumentacija uključuje obrazac djeteta, iskaznicu za tražitelja azila, izvješće o procjeni najboljeg interesa, liječničku i socijalnu anamnezu i, ako je dostupno, dokument o procjeni dobi.

  1. Premještanje

Dijete se s otoka premješta u Atenu pod nadzorom organizacija METAdrasi i UNHCR. Međunarodna organizacija za migracije organizira smještaj u Ateni, liječničke preglede i ostale postupke koji se provode prije odlaska.

Djeca zatim avionom putuju u zemlju odredišta u pratnji osoblja Međunarodne organizacije za migracije gdje ih dočekuju lokalne vlasti.

Europske vlasti nastoje tu djecu ponovno ujediniti s obitelji putem postupaka iz Uredbe Dublin III.

Što je Uredba Dublin III?

Uredba Dublin III uređuje mehanizam za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva.

Spajanje obitelji također je u određenim okolnostima omogućeno člankom 8. Uredbe Dublin III.

„Kada je podnositelj zahtjeva maloljetnik bez pratnje koji ima rođaka zakonito prisutnog u drugoj državi članici i kada se na temelju pojedinačnog razmatranja utvrdi da se rođak može brinuti za maloljetnika, ta država članica spaja maloljetnika s njegovim rođakom i odgovorna je država članica, pod uvjetom da je to u najboljem interesu maloljetnika“, piše u dotičnom članku.

Uredba se primjenjuje na 27 zemalja članica EU-a te Island, Norvešku, Lihtenštajn,
Švicarsku i, do kraja 2020. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Što dalje?

Od 4. kolovoza, 11 država članica EU-a pristalo je prihvatiti 3300 ranjivih tražitelja azila, uključujući djecu bez pratnje i djecu odvojenu od roditelja kako bi ih se premjestilo iz Grčke u druge europske države sudionice.

Premještanja će se nastaviti, ovisno o obećanjima i kriterijima koje utvrđuju pojedinačne zemlje kojima koordinira Europska komisija te ograničenjima nametnutima zbog pandemije COVID-19.

Istovremeno, djeca koja su premještena prolaze zdravstveno prilagođene mjere zbog rizika od zaraze koronavirusom i započinju proces integracije u svoje nove zemlje boravka.

Program premještanja vodi grčka vlada s državama članicama sudionicama, dok programom koordinira Europska komisija. UNHCR blisko surađuje s partnerima u UN-u, Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM) i Fondom UN-a za djecu (UNICEF), kako bi podržao sve aspekte procesa premještanja u uskoj suradnji s Europskim potpornim uredom za azil (EASO) i drugim partnerima.