Povratnička priča: Potraga za skrivenim blagom – povratnici kojima je potrebna pomoć dobrodošlice

foto: UNHCR/D.Klasnić

Selo Gornji Klasnić u Banovini u Sisačko – moslavačkoj županiji je prije sukoba u devedesetima predstavljalo dom za više od 400 stanovnika uglavnom srpske nacionalnosti koji su njegovali baštinu autohtone drvene arhitekture po kojoj je poznata cijela županija.

foto: UNHCR/D.Klasnić

Smješten na brežuljkastim padinama bogatim vodom, između raspršenih zaselaka i brdskih stazica, Gornji Klasnić se tijekom 20 godina napuštenosti pretvorio u selo duhova s tek pokojim znakom života. O prekrasnim drvenim konstrukcijama i nešto kuća od cigle brigu vodi tek nekoliko desetaka starijih obitelji i vikend posjetitelja što daje još mračniju sliku jer ove građevine sve više prekrivaju okolne šume kestena.

Đuro (59) i Marija (58) Podunavac stanuju na samom rubu naselja, visoko na kraju strme šumske ceste ispresijecane obližnjim potocima. Podunavci su se vratili u Hrvatsku u ožujku 2013., nakon dugog i teškog prebivanja u kolektivnim centrima i privatnom smještaju u Zrenjaninu u Srbiji. Nemogućnost samostalnog uzdržavanja u Srbiji nakon godina rada za oskudne plaće potaknula je ovaj par da se vrati u svoje rodno selo. Roditelji dviju kćeri, Mirjane (41) i Đurđice (40), koje su odlučile ostati u zemlji svog izbjeglištva sa vlastitim obiteljima, i sina, Željka (35) koji bi se želio vratiti, ali mora pronaći odgovarajuće rješenje za svoje dvoje djece školske dobi, obitelj Podunavac se na prvi pogled doima kao obitelj koja još uvijek posjeduje određeni žar za životom.

Nisam mogao raditi onoliko koliko sam želio te godine rada na otvorenom su dovele do reumatizma i srčane bolesti, ali moram se nositi s onim što (ne) imam i najbolje to iskoristiti

Đuro Podunavac

“Nisam mogao raditi onoliko koliko sam želio”, kaže Đuro, “godine rada na otvorenom su dovele do reumatizma i srčane bolesti, ali moram se nositi s onim što (ne) imam i najbolje to iskoristiti”. Doista, obitelj Podunavac, koja se vratila tek prije nekoliko mjeseci, raskrčila je ono malo zemlje što posjeduje i zasadila je. Očistili su svoj dom od raslinja te se sada brinu za malo jato kokoši i stado ovaca koji su njihov dnevni resurs jer kao obitelj nemaju drugih prihoda. “Sada smo u procesu prikupljanja sve potrebne dokumentacije za podnošenje zahtjeva za status povratnika, tzv. zelenog kartona, koji bi nam trebao pružiti neku osnovnu financijsku potporu tijekom šest narednih mjeseci dok ne stanemo na vlastite noge. Već smo regulirali svoje državljanstvo i dobili važeće osobne iskaznice i putovnice te ćemo aplicirati za neko stambeno rješenje jer naša kuća treba popravak nakon godina zapuštenosti”, kaže Đuro. Zaista je zadovoljstvo vidjeti povratničku obitelj koja uspijeva učiniti svoj dom funkcionalnim i svoje poljoprivredne objekte vratiti u dobro stanje nakon tako dugog razdoblja zanemarivanja, međutim, obitelj Podunavac se i dalje bori s osnovnim potrebama. “Opskrba vodom nije problem. Blagoslovljeni smo izvorom svježe vode s potoka u blizini naše kuće, i vjerojatno pijemo vodu bolje kvalitete od većine ljudi, ali struja i pristupna cesta i dalje predstavljaju problem. Kontaktirao sam elektroprivredu kako bi popravila vodove do naše kuće. Čak sam sam postavio potrebne stupove”, što nije lak zadatak za jedan par ruku, “ali električni vodovi još nisu postavljeni. Također, šumska cesta koja vodi do naše kuće je ispresijecana vodenim tokovima te je često neprohodna. Mi zaista trebamo malo asfalta jer smo u vrijeme obilnih kiša izolirani i strahujemo kako će na nas utjecati zima”, kaže Đuro.

Po povratku nismo imali ništa, nismo znali mnogo o tome na što imamo pravo ili gdje potražiti pomoć.

Đuro Podunavac

“Po povratku nismo imali ništa, nismo znali mnogo o tome na što imamo pravo ili gdje potražiti pomoć”. Mnogi povratnici suočavaju se sa sličnim izazovima. Iako volja postoji, oni još uvijek posjeduju i radnu snagu, ali predstavljaju stanovništvo kojemu je potrebna pomoć. UNHCR je utvrdio potrebu za “paketom” dobrodošlice koji često uključuje motornu pilu, osnovne poljoprivredne i građevinske alate, odgovarajuću drvenu peć za grijanje i kuhanje, osnovne informacije i besplatnu pravnu pomoć koja ponekad pokrije i upravne pristojbe i naknade.

Selo Klasnić se našlo na svjetskoj arheološkoj karti temeljem nalaza posude sa srednjovjekovnim kovanicama kasnije nazvanih”Klasnićevom zalihom”. Profinjena zbirka hrvatskih, mađarskih i mletačkih dobro očuvanih kovanica, vjerojatno pokopanih tijekom nekog od problematičnih razdoblja ovog područja koje je stoljećima činilo granicu između europskih i otomanskih interesnih krugova. Obitelj Podunavac, kao i nekolicina drugih povratnika u selo, sada ponovno obrađuje zemlju tražeći drugu vrstu blaga, onog koje se naziva ponovnim stjecanjem vlastitog doma i života u domovini Hrvatskoj.

FOTO I TEKST: UNHCR/D.Klasnić