Regionalni program stambenog zbrinjavanja: Projekt drugog vala RPSZ-a u Kninu okončat će dugotrajan povratak kući

foto: UNHCR/Z.Franković

Život Krste Ožegovića bio je težak od samog početka. Rođen je 1935. u selu Biočić u općini Drniš te je od najranije dobi morao raditi kako bi spojio kraj s krajem. Tijekom svog života morao je nekoliko puta promijeniti zanimanje. Najduži i najteži posao imao je u drniškom rudniku Siverić, nakon čega je 29 godina radio za željezničku tvrtku u gradu Kninu.

foto: UNHCR/Z.Franković

Oženjen za Milicu (1937.) i ponosni otac tri sina – Gorana (1960.), Tode (1966.) i Nebojše (1968.) – Krste je od 1980. koristio stan u društvenom vlasništvu (bio je nositelj stanarskog prava) u Kninu. Po izbijanju rata u Hrvatskoj 1991., obitelj se, uz izuzetak Gorana koji je napustio kućanstvo kako bi otišao živjeti sa svojom ženom i dvoje djece, nalazila u Kninu. Tijekom operacije Oluja 1995. obitelj Ožegović je pobjegla iz Hrvatske i našla utočište u kolektivnom centru u Paliću u Srbiji.

Živjeli su u Paliću u staroj montažnoj kući. Nakon zatvaranja centra 2004. Ožegovićima nije ponuđen nikakav zamjenski smještaj, već samo mala kratkoročna potpora za pokriće troškova stanarine. U međuvremenu se Goran sa svojom obitelji preselio u Sjedinjene Američke Države gdje još uvijek živi. S obzirom da u Srbiji nisu mogli pronaći stambeno rješenje, obitelj se 2004. odlučila za dobrovoljni povratak u Hrvatsku. Tijekom svog boravka u zapuštenom stanu rođaka u Kninu, podnijeli su zahtjev za obnovu kuće u Biočiću. Budući da je bio nekadašnji nositelj stanarskog prava s predratnim prebivalištem u Kninu, zahtjev za obnovu gospodina Ožegovića je odbijen.

Unatoč činjenici da su imali pravo na stambeno zbrinjavanje u Kninu, obitelj je tada aplicirala za program stambenog zbrinjavanja i 2008. dobila pozitivnu odluku za obnovu kuće u Biočiću.

Međutim, zbog starih se zemljišnih knjiga zakompliciralo pitanje vlasništva kuće, što je problem s kojim se u Hrvatskoj suočavaju mnogi povratnici, kao što su i visoki troškovi sudskih pristojbi i pravna pomoć, potrebni da bi se regulirao vlasnički status. Obitelj je ponovno 2009. podnijela zahtjev za stambeno zbrinjavanje i dobila pozitivnu odluku za najam stana u državnom vlasništvu u Kninu. Međutim, stan je tada bio zauzet, a vlasti nisu bile u mogućnosti iseliti stanara.

Obitelj Ožegović živi od Krstine mirovine (manje od 400 američkih dolara) i Todine socijalne pomoći (oko 100 američkih dolara). Zbog neriješenog pitanja mirovinskih prava hrvatskih Srba izbjeglih u razdoblju 1991.-95., Milica nije stekla uvjete za mirovinu u Hrvatskoj (najmanje 15 godina rada). Nebojša, najmlađi sin Ožegovićevih, je sa svojom obitelji još uvijek u Srbiji, nadajući se povratku u Hrvatsku jednom kad njegovi roditelji i brat pronađu rješenje obiteljske stambene situacije.

Danas je prezime Ožegović na listi prioriteta za stambeno zbrinjavanje u Kninu. U okviru drugog vala projektnih prijedloga koji će se provoditi putem Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja, hrvatske su vlasti izrazile namjeru izgradnje dvije stambene zgrade u Kninu. Krste i njegova obitelj se raduju novom stanu koji će konačno moći zvati svojim domom.

 

FOTO I TEKST: UNHCR/Z.Franković