Regionalni program stambenog zbrinjavanja: željno iščekivanje provedbe projekta prvog vala RPSZ-a u Korenici

foto: UNHCR/D.Klasnić

Prije nego je 1995. zatražio utočište u Srbiji, gospodin Milorad Derikrava (rođen 1951.) bio je knjigovođa za plaće u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Prije povratka u Hrvatsku 2005., gospodin Derikrava je 2004. podnio zahtjev u okviru državnog programa stambenog zbrinjavanja.

foto: UNHCR/D.Klasnić

Kao bivši nositelj stanarskog prava, on sada s nestrpljenjem iščekuje izgradnju stambene zgrade za 29 kućanstava u Korenici, koja predstavlja prvi projekt odobren u travnju 2013. i financiran iz Fonda Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja. U međuvremenu gospodin Derikrava živi u kući svog rođaka u udaljenom zaseoku Oravac koji je, u uvjetima oštre zime i visokog snijega, često nepristupačan.

Sa samo 20 godina radnog staža , ovaj 62-godišnji povratnik nema pravo na mirovinu. Preživljavajući s oko 100 američkih dolara socijalne pomoći mjesečno, gospodin Derikrava skromnom proizvodnjom i prodajom meda ipak uspijeva malo poboljšati svoj prihod.

Povratničkom stanovništvu u Hrvatskoj često je potrebna dodatna socio-ekonomska pomoć. Čvrste obiteljske jedinice i ruralne sredine uspijevaju osigurati ekonomsku održivost, ali za mnoge su najugroženije povratnike socijalna skrb, zdravstvena zaštita i druga socijalna podrška od ključne važnosti.

Napuštanje izoliranog Oravca kako bi pronašao bolje životne, a možda i poslovne, izglede u Korenici, gradu s 3000 stanovnika, gospodinu Derikravi će donijeti pristup pristojnijoj egzistenciji, infrastrukturi i socijalnoj potpori.

Težak period izbjeglištva je za gospodina Derikravu također obilježen nesretnom obiteljskom situacijom. Tijekom vremena provedenog u Srbiji prošao je kroz razvod braka te su njegova bivša supruga i dvoje djece odlučili nastaviti živjeti u zemlji domaćinu. Razdvajanje obitelji čini još jednu, prilično uobičajenu, tragičnu posljedicu života u izbjeglištvu. Povratnička populacija u Hrvatskoj uključuje mnoge starije, roditeljske ili jednočlane obitelji koje su ostavile svoju djecu ili druge članove obitelji u zemljama azila. U tom je smislu življe društveno okruženje jednako bitno za gospodina Derikravu kao što je i stjecanje stambenog prostora koji će napokon moći nazvati svojim domom, nakon gotovo 20 godina izbjeglištva i reintegracije.

Nikome ne bih poželio da postane izbjeglica

Milorad Derikrava

Danas se gospodin Derikrava nalazi visoko na popisu 35 potencijalnih korisnika projekta Regionalnog stambenog zbrinjavanja u Korenici. Zagledavši se u zemljište koje će uskoro vrvjeti strojevima i građevinskim radovima, kaže: “Nikome ne bih poželio da postane izbjeglica. Kao što stara izreka kaže da je najveća kletva u životu imati pa onda nemati, tako smo i mi pobjegli samo s onim što smo mogli nositi, a po povratku moramo početi od nule.

FOTO I TEKST: UNHCR/D.Klasnić