Pitanja i odgovori: Pristup zdravstvenim uslugama ključan je u zaustavljanju bolesti COVID-19 i spašavanju života izbjeglica

UNHCR-ova vodeća stručnjakinja za javno zdravstvo tvrdi da prevencija i uključivanje moraju biti srž odgovora na krizu za raseljene osobe, posebno u područjima sa slabom infrastrukturom zdravstvenih usluga.

UNHCR-ovi djelatnici zaduženi za zaštitu izbjeglica razgovarali su s venezuelanskim izbjeglicama i migrantima u brazilskom gradu Manausu o smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije za sprječavanje širenja novog koronavirusa i smanjivanje utjecaja bolesti COVID-19. © UNHCR/Paulo Lugoboni

Voditeljica Sektora za javno zdravstvo UNHCR-a Ann Burton govori o opasnostima koje novi koronavirus ima za izbjeglice i interno raseljene osobe i opisuje način na koji Agencija nastoji usporiti širenje virusa, smanjiti njegov utjecaj i spasiti živote. Iz svog doma u Ženevi razgovarala je s Jonathanom Claytonom iz UNHCR-ovih komunikacija.

Većina od 25,9 milijuna svjetskih izbjeglica nalazi se u zemljama u razvoju u kojima jedinice za intenzivnu njegu često imaju manje kreveta i manje respiratora. Koliko je važno spriječiti pojavu koronavirusa u izbjegličkim populacijama?

Istina je da velik broj izbjeglica živi u državama domaćinima koje imaju neke od najslabijih zdravstvenih sustava u svijetu. Izbijanje virusa u tim populacijama izrazito bi opteretilo krhke javnozdravstvene službe i uzrokovalo patnju i smrt koje se mogu izbjeći.

Sprječavanje ili odgađanje izbijanja virusa, posebno među najranjivijim skupinama, najvažnije su mjere koje sada možemo poduzeti. Čak i kad bi došlo do malog broja akutnog obolijevanja od bolesti COVID-19, pristup najvišim razinama skrbi koje su potrebne za najteže slučajeve bio bi ograničen.

Prevencija je najbolji način da zaštitimo izbjeglice i zajednice domaćine.

Zašto je važno osigurati da izbjeglice, tražitelji azila, osobe bez državljanstva i migranti imaju pristup zdravstvenim ustanovama i uslugama bez suočavanja s diskriminacijom?

COVID-19 jasno je pokazao da smo svi povezani, neovisno o tome gdje živimo i tko smo. Virus ne poznaje religijsku ili etničku pripadnost i ne obazire se na državne granice. Svi ljudi, posebno oni najranjiviji, uključujući izbjeglice, tražitelje azila i osobe bez državljanstva, moraju imati pristup zdravstvenim uslugama.

Kada te skupine imaju pristup zdravstvenim uslugama, svjedočimo višestrukim dobrobitima za šire društvo. To je u svačijem interesu. To pomaže u sprječavanju širenja virusa. To nam uvijek mora biti prioritet.

Za borbu protiv bolesti COVID-19 potrebne su uključive i nediskriminatorne politike. Ako one ne postoje, prepreke u pristupi zdravstvenoj skrbi i diskriminacija stvaraju okruženje u kojem se oboljeli ne liječe, slučajevi zaraze se ne otkrivaju, a virus se nastavlja širiti.

Virus u pojedincima i društvima budi duboki strah i tjeskobu. Koje bi mogle biti javnozdravstvene posljedice ako ljudi taj strah usmjere protiv izbjeglica i drugih marginaliziranih skupina?

Osjećaji straha i tjeskobe normalna su reakcija, no ne smijemo dopustiti da se taj strah i tjeskoba pretvore u ksenofobiju.

Okrivljavanje izbjeglica za pojavu bolesti COVID-19 može dovesti do toga da se izbjeglice ne osjećaju sigurno zatražiti savjet liječnika ili čak do toga da se izbjeglicama uskrati medicinska skrb. To ne bi bilo u ničijem interesu.

Nikada u povijesti nismo zajednički proživjeli ovakvu situaciju u kojoj se zatvaraju granice i na svjetskoj razini uvode karantene. U tom procesu moramo poduzeti mjere predostrožnosti kako bismo očuvali svoje duševno zdravlje i duševno zdravlje ljudi oko nas.

UNHCR se suočio i s ranijim epidemijama poput ebole, kolere, virusa Zika i SARS-a. Kako se to iskustvo i stručno znanje primjenjuju u suočavanju s pandemijom bolesti COVID-19? Koje lekcije iz borbe protiv širenja epidemija među izbjegličkim populacijama možemo podijeliti sa svijetom?

Mnogo smo toga naučili iz odgovora na izbijanje epidemije ebole i drugih epidemija.

Najvažnija je pripravnost i samo pripravnost! Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno biti pripravan. UNHCR je stoga razvio opsežne planove i mjere pripravnosti. Oni su integrirani u nacionalne planove.

Također imamo i prokušane metode nošenja s takvim epidemijama. Za svako izbjegličko naselje i kamp oformili smo timove za odgovor na izbijanje epidemije. Imamo sustave upućivanja za laboratorijske uzorke, pripremamo laboratorijske zalihe, uključujući brisove, spremnike za uzorke i sustave nadzora.

Naučili smo i da je ključan višesektorski odgovor na krizu. Jedinstven koordinirani odgovor osigurava vodu, sanitarne i higijenske mjere, koordinaciju i upravljanje kampovima, edukaciju, planiranje skloništa i lokacija i zaštitu u zajednici.

„Sprječavanje ili odgađanje izbijanja virusa, posebno među najranjivijim skupinama, najvažnije su mjere koje sada možemo poduzeti.“

Prethodne su nam epidemije pokazale koliko je važno od prvoga dana uključiti i same izbjeglice kako bismo odgovorili na njihova pitanja vezana uz odgovor na epidemiju i kako bismo se pobrinuli da u obzir uzimamo društvene i kulturne razlike.

Znamo koliko je važno osigurati kontinuitet najvažnijih zdravstvenih usluga kako bismo spriječili povećanje broja smrtnih slučajeva uzrokovanih drugim zdravstvenim stanjima.

Ključno je i osigurati nadzor nad pružanjem zaštite. Time se osigurava da izbjeglice i druge osobe pod mandatom UNHCR-a nisu izložene većem riziku zbog mjera koje nemaju javnozdravstvenih temelja i proizlaze iz dezinformacija, straha od stranaca ili drugih stigmatizirajućih stavova.

Na kraju, ključno je uključiti i same izbjeglice u nacionalne odgovore na epidemiju. Zarazne bolesti mogu se kontrolirati samo primjenom integriranog i uključivog pristupa.Nacionalnim zdravstvenim službama često je potrebna pomoć, posebno jer su izbjeglice često smještene u izoliranim i udaljenim dijelovima zemalja u kojima su zdravstvene usluge slabije razvijene.

Je li UNHCR povećao svoje zalihe medicinskih proizvoda? Što radimo u pogledu edukacije zdravstvenih radnika, podizanja svijesti javnosti i praćenja simptoma?

Stvaramo zalihe ključnih lijekova i medicinske opreme, uključujući koncentratore kisika. Dijelimo sapun općoj zajednici, promičemo primjenu higijenskih mjera i dijelimo dezinficijens zdravstvenim djelatnicima i drugom osoblju koje radi u zdravstvenim ustanovama kojima UNHCR pruža podršku.

Povećali smo edukaciju osoblja o pitanjima ranog otkrivanja simptoma, obavješćivanja, upravljanja slučajevima, pronalaženja kontakata zaraženih te prikupljanja i tumačenja podataka.

Zdravstveni informacijski sustava UNHCR-a pomaže nam u praćenju situacije. On uključuje sustav ranog upozoravanja koji obavještava operacije u pojedinim državama u slučaju naglog porasta akutnih respiratornih bolesti.

Možete li opisati svoju ulogu voditeljice Sektora za javno zdravstvo UNHCR-a i kako trenutno surađujete s kolegama na terenu diljem svijetu vezano uz epidemiju bolesti COVID-19?

Surađujemo s UNHCR-ovim timovima za javno zdravstvo i našim zaposlenicima na regionalnim i državnim razinama kako bismo osigurali pripravnost na razini država. U stalnoj smo komunikaciji sa svim osobljem kako bismo im odgovorili na pitanja i od njih primili povratne informacije. Održavamo tjedne webinare kako bismo im prenijeli najnovije informacije o razvoju situacije epidemije bolesti COVID-19, dali im nove smjernice i odgovorili na pitanja vezana uz operacije UNHCR-a. Također, istražujemo načine na koje bismo našim operacijama pružili podršku ne samo u pripremi za COVID-19 već i kako bismo osigurali kontinuitet pružanja ključnih zdravstvenih usluga.

Podržavamo napore u mobilizaciji resursa i pomažemo državama u prepoznavanju nedostataka i potreba na temelju cjelokupne strategije odgovora na COVID-19.

Koje konkretne korake UNHCR poduzima kako bi se nosio s mogućom pojavom žarišta virusa u izbjegličkom kampu ili među brojnim izbjeglicama koje žive izvan kampova? S kojim se izazovima susrećete?

Stvaramo zalihe, uključujući osobnu zaštitnu opremu za zdravstveno osoblje, kupujemo dezinficijens, materijal potreban za zbrinjavanje medicinskog otpada, laboratorijski materijal, lijekove i medicinsku opremu za upravljanje slučajevima zaraze.

Poboljšali smo sanitarne i higijenske uvjete i pristup čistoj vodi i pripremili smo objekte za izolaciju u odabranim kampovima i naseljima.

UNHCR-ove operacije na razini država uključene su u sve koordinacijske sastanke za suočavanje s bolešću COVID-19 kako bismo osigurali da izbjeglice nastave biti u središtu planiranja našeg odgovora na ovaj virus.

UNHCR i njegovi partneri provode kampanje podizanja svijesti o bolesti COVID-19 u izbjegličkim kampovima i kampovima za interno raseljene osobe u Iraku s pomoću plakata, letaka i drugih aktivnosti, u čemu nam pomažu i volonteri u zajednici. © UNHCR/Firas Al-Khateeb

Zdravstvene djelatnike koji se nalaze na mjestima zbrinjavanja izbjeglica educiramo o praćenju moguće pojave bolesti COVID-19, upravljanju slučajevima i sprječavanju i kontroliranju zaraze.

Nadziremo ograničenja slobode kretanja i pristupa azilu na temelju stvarnih ili percipiranih strahova o prijenosu virusa. UNHCR prilagođava informacijske, edukacijske i komunikacijske materijale jeziku i kulturi izbjeglica.

Trenutno nam je najveći izazov osigurati da izbjeglice ne nailaze na prepreke u pristupu nacionalnim zdravstvenim sustavima. Osim toga, susrećemo se s istim izazovom kao i većina država i organizacija, a to je nabava osobne zaštitne opreme, lijekova i materijala za liječenje akutnih slučajeva bolesti COVID-19.

Kako bi donatori i drugi zainteresirani ljudi mogli pomoći u naporima koje ulažu UNHCR i njegovi partneri?

Podržite UNHCR odmah! Ne možemo gubiti vrijeme. Podržite naše planove pripravnosti i odgovora na COVID-19. Što više podržavate naše aktivnosti osiguranja zdravlja i zaštite te aktivnosti poboljšanja sanitarnih i higijenskih uvjeta i pristupa čistoj vodi financijskim ili materijalnim donacijama, lakše ćemo spriječiti ili umanjiti izravan utjecaj bolesti COVID-19.

Donatori mogu pomoći u zaustavljanju ove pandemije. Pružanjem podrške UNHCR-u mogu pomoći i u smanjivanju sekundarnih učinaka virusa – gubitka sredstava za život, prekida u stjecanju obrazovanja i potencijalne društvene nestabilnosti.