Postojeći i novi sukobi te pandemija koronavirusa dramatično su utjecali na živote raseljenih osoba u prvoj polovici godine.
Kongoanska tražiteljica azila drži svoje šestomjesečno dijete u Zombu, Uganda, nedaleko od granice s Demokratskom Republikom Kongo, srpanj 2020. ©UNHCR/Rocco Nuri
Iako potpunu sliku za 2020. godinu tek treba utvrditi, UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice procjenjuje da je broj prisilno raseljenih u svijetu premašio 80 milijuna sredinom godine na temelju izvješća o kretanjima u području globalnog prisilnog raseljavanja.
Početkom ove godine oko 79,5 milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove zbog proganjanja, sukoba i kršenja ljudskih prava. Ta brojka uključuje 45,7 milijuna interno raseljenih osoba, 29,6 milijuna izbjeglica i drugih osoba prisilno raseljenih izvan njihovih država, kao i 4,2 milijuna tražitelja azila. Postojeći i novi sukobi te pandemija novog koronavirusa dramatično su utjecali na njihove živote u 2020. godini.
Unatoč pozivu glavnog tajnika UN-a u ožujku na hitan prekid vatre diljem svijeta za vrijeme borbe protiv pandemije, sukobi i proganjanje nastavljaju se i dalje. Nasilje u Siriji, Demokratskoj Republici Kongo, Mozambiku, Somaliji i Jemenu uzrokovalo je nova raseljavanja u prvoj polovici 2020. godine. Značajna nova raseljavanja zabilježena su diljem afričke regije Srednji Sahel kao posljedica brutalnog nasilja nad civilima, uključujući silovanja i smaknuća.
„Činjenica da se broj prisilno raseljenih osoba udvostručio u proteklom desetljeću pokazuje da međunarodna zajednica ne uspijeva očuvati mir,“ rekao je Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Filippo Grandi.
„Sada prelazimo još jednu mračnu granicu i taj će broj nastaviti rasti ako svjetski čelnici ne zaustave ratove.“
Osim što se radi o globalnoj izvanrednoj javno-zdravstvenoj situaciji, COVID-19 predstavlja dodatnu krizu za zaštitu i egzistenciju ljudi prisiljenih na bijeg. Virus je poremetio sve aspekte ljudskih života i značajno pogoršao postojeće izazove s kojima se suočavaju prisilno raseljene osobe i osobe bez državljanstva.
Neke od mjera za suzbijanje širenja bolesti COVID-19 izbjeglicama su dodatno otežale pristup sigurnim područjima. Na vrhuncu prvog vala pandemije u travnju, 168 država potpuno je ili djelomično zatvorilo granice, a 90 država pritom nije primijenilo iznimke za ljude koji traže azil. Od tada, te uz podršku i stručnu pomoć UNHCR-a, 111 država pronašlo je pragmatična rješenja kako bi osigurali da je njihov sustav azila djelomično ili potpuno funkcionalan i da se istovremeno primjenjuju potrebne mjere kako bi se suzbilo širenje virusa.
Unatoč tim mjerama broj novih zahtjeva za azil smanjio se za trećinu u usporedbi s brojem zahtjeva u istom razdoblju 2019. godine. U isto vrijeme temeljni čimbenici koji dovode do sukoba diljem svijeta ostaju neriješeni.
U 2020. godini pronađen je manji broj dugoročnih rješenja za raseljene osobe u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Svega 822 600 raseljenih osoba vratilo se domovima, a većina njih – 635 000 – bili su interno raseljeni. Uz 102 600 dobrovoljnih repatrijacija u prvoj polovici godine, povratak izbjeglica bio je manji za 22 posto u usporedbi s 2019. godinom.
Putovanje izbjeglica u svrhu preseljenja bilo je privremeno zaustavljeno zbog ograničenja vezanih uz COVID-19 u razdoblju od ožujka do lipnja. Stoga je, prema statističkim pokazateljima vlada, u prvih šest mjeseci 2020. godine preseljeno samo 17 400 izbjeglica odnosno upola manje u odnosu na 2019. godinu.
Iako je stvaran broj osoba bez državljanstva nepoznat, 79 država svijeta prijavilo je 4,2 milijuna osoba bez državljanstva na svojem državnom području.
Svakog lipnja UNHCR objavljuje godišnje svjetske podatke o prisilnom raseljavanju u svojem izvješću Globalna kretanja. Izvješće o polugodišnjim kretanja koje je objavljeno danas dostupno je ovdje.
Globalni statistički pokazatelji o raseljavanju dostupni su na poveznici: https://www.unhcr.org/refugee-statistics/.
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitteru
