Apatridnost ima izrazito negativan utjecaj na živote pojedinaca. Posjedovanje nacionalnosti (državljanstva) je nužno za punopravno sudjelovanje u društvu te je preduvjet za uživanje cijelog niza ljudskih prava.
Apatridnost se javlja zbog različitih razloga, uključujući sukob zakona, prijenos teritorija, bračne zakone, upravne prakse, diskriminaciju, nedostatak upisa rođenja, denacionalizaciju i odricanje od državljanstva. Danas apatridnost još uvijek predstavlja golem problem koji utječe na oko 12 milijuna ljudi diljem svijeta, a koji su se bez državljanstva našli u pravnom limbu.
U Hrvatskoj je slučajeva bez državljanstva relativno malo u odnosu na situaciju u svijetu: oko 2,886 osoba obuhvaćeno je UNHCR-ovim mandatom apatridnosti u Hrvatskoj, što obuhvaća i one koji nisu registrirani. Romi čine veliku većinu osoba bez državljanstva ili neregistriranih osoba (de facto apatrida) u zemlji. [1]
Nakon što je Hrvatska 2011. ratificirala UN-ovu Konvenciju o smanjenju broja osoba bez državljanstva iz 1961. i načela navedena u Zagrebačkoj deklaraciji iz listopada 2011., UNHCR je počeo aktivno lobirati za uspostavu i daljnji razvoj nacionalnog zakonodavnog okvira i specifičnih mehanizama identifikacije kako bi riješio problem osoba bez državljanstva i omogućio apatridima i neregistriranim osobama stjecanje ljudskih i građanskih prava.
UNHCR pomaže ovim osobama u dobivanju osobnih dokumenata i osiguravanju pristupa pravima. UNHCR također podržava dionike i civilno društvo u sprečavanju i smanjenju apatridije u Hrvatskoj podizanjem razine svijesti osoba o kojima skrbi, državnih tijela i javnosti o važnosti građanskog statusa i relevantnih dokumenata.
[1] UNHCR sada broji 2,886 osoba obuhvaćenih mandatom apatridnosti: 36 osoba bez državljanstva – izvor: Vlada RH/Ministarstvo unutarnjih poslova (registracija); 54 osobe neutvrđenog državljanstva – izvor: Vlada RH/Ministarstvo unutarnjih poslova (registracija), 713 osoba bez državljanstva – Popis stanovništva; i 2,083 osobe neutvrđenog državljanstva – Popis stanovništva.
___________________
Statelessness has a terrible impact on the lives of individuals. Possession of nationality (i.e. citizenship) is essential for full participation in society and a prerequisite for the enjoyment of the full range of human rights.
Statelessness occurs for a variety of reasons including conflict of laws, the transfer of territory, marriage laws, administrative practices, discrimination, and lack of birth registration, denationalization or renunciation. Today statelessness is still a massive problem, affecting an estimated twelve million people around the world, left with no nationality, in a legal limbo.
In Croatia, stateless cases are relatively few by global comparison: there are an estimated 2,886 persons under UNHCR statelessness mandate in Croatia which encompasses those who are undocumented. Vast majority of stateless or undocumented persons (de facto stateless) in the country are Roma.[1]
Following Croatia’s accession in 2011 to the 1961 UN Convention on the Reduction of Statelessness and the principles outlined in the Zagreb Declaration of October 2011, UNHCR is actively lobbying for the establishment and further development of national legislative frameworks and specific identification mechanisms to solve the statelessness problem and allow stateless or undocumented people to acquire their human rights and enjoy citizen rights.
UNHCR assists persons of concern to acquire the personal documentation and ensure access to rights. UNHCR supports stakeholders and civil society to prevent and reduce statelessness in Croatia by also raising awareness among persons of concern, Government and the public on the importance of citizenship and related documentation.
[1] UNHCR now counts 2,886 persons under UNHCR statelessness mandate: 36 stateless persons, – source GoC/Ministry of Interior (registration); 54 of undetermined citizenship – source GoC/Ministry of Interior (registration); 713 stateless – census and 2,083 of undetermined citizenship – population census.