U radu na zaštiti izbeglica i pružanju pomoći izbeglicama naš krajnji cilj je iznalaženje rešenja koja će im omogućiti da izgrade novi život, da se ekonomski osamostale i da žive dostojanstveno, u miru.
Najpoželjnija trajna rešenja su:
Dobrovoljna repatrijacija – rešenje za izbeglice koje su odlučile da se vrate kući. U saradnji sa njihovom zemljom porekla i međunarodnom zajednicom, UNHCR nastoji da im olakša da donesu tu odluku organizovanjem „idi vidi“ poseta, osiguranjem obrazovanja i pravne pomoći, kao i spajanja porodice. U 2019. godini, 5,6 miliona izbeglica vratilo se u svoje zemlje porekla. Do današnjeg dana, između ostalog i zahvaljujući našim naporima, stotine hiljada ljudi širom sveta vratili su se u svoje zemlje porekla.
Prema podacima zemalja povratka, Komesarijata za izbeglice i migracije i UNHCR-a, od kraja devedesetih godina prošlog veka oko 150.000 izbeglica vratilo se iz Srbije u BiH (približno 80.000 izbeglica) i u Hrvatsku (približno 70.000 izbeglica).
Drugo rešenje za one koji nisu u mogućnosti da se vrate kući je integracija u primajućoj zajednici. To je često složen proces u kojem se postavljaju veliki zahtevi kako pred pojedince, tako i pred društvo koje ih prima. Međutim, integracija ima i određene prednosti i omogućava izbeglicama da daju socijalni i ekonomski doprinos društvu. U protekloj deceniji, 1,1 milion izbeglica širom sveta postali su državljani zemalja u kojima su dobili azil.
U nastojanju da podrži održivu integraciju lica o kojima brine i istovremeno podstakne njihovo učešće u odlučivanju o sopstvenoj budućnosti, UNHCR u Srbiji podržava izradu individualnih planova integracije i redovne aktivnosti praćenja pojedinih korisnika i porodica. Taj proces predvode Komesarijat za izbeglice i migracije Republike Srbije i UNHCR, u sinergiji sa nacionalnim partnerskim organizacijama specijalizovanim za različite oblasti (pravna pomoć, psihosocijalna podrška, podrška u kriznim situacijama itd.). Više od 350.000 izbeglica iz bivše Jugoslavije do sada je dobilo državljanstvo Republike Srbije.
Identifikovanje optimalnih trajnih rešenja podrazumeva i razmenu informacija i koordinaciju aktivnosti sa drugim relevantnim nacionalnim akterima (Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo rada, zapošljavanja, socijalnih i boračkih pitanja, itd.). UNHCR i Komesarijat za izbeglice i migracije Republike Srbije (KIRS) osnovali su lokalni tim za integraciju koji će raditi na pitanjima lokalne integracije, uključujući sledeće:
-
Ekonomsko uključivanje. UNHCR podržava izbeglice i tražioce azila u pribavljanju radnih dozvola i povezuje ih sa poslodavcima (privatnim preduzećima/ malim i srednjim preduzećima, velikim trgovinskim lancima, itd.), s ciljem da im pomogne da se snađu na tržištu rada.
-
Uključivanje u sistem redovnog obrazovanja. Deca izbeglice i migranti u Srbiji imaju pristup svim nivoima obrazovanja. Srbija je jedna od prvih zemalja koja je početkom 2016. godine počela da upisuje decu izbeglice i migrante u škole. S obzirom na njihovu starost, najveći broj dece pohađa osnovnu školu, a jedan broj njih pohađa srednje obrazovanje. U 2021. godini, ulagaće se zajednički napori da se počne sa upisom dece izbeglica, tražilaca azila i migranata u sistem tercijarnog obrazovanja.
-
Podrška za obezbeđenje egzistencije. Ovaj program ima za cilj ekonomsko osamostaljivanje izbeglica i tražilaca azila. Lica kojima je odobrena međunarodna zaštita u Republici Srbiji i tražioci azila koristiće komponente pomoći za obezbeđenje egzistencije, uključujući učenje srpskog jezika, različite obuke i obezbeđivanje alata i opreme za dohodovne aktivnosti.
-
Socijalno uključivanje. UNHCR podržava niz aktivnosti usmerenih na povezivanje izbeglica i tražilaca azila sa lokalnim zajednicama, upoznavanje sa srpskom istorijom, kulturom i tradicijom, itd.
-
Novčana pomoć (CBI). UNHCR pruža podršku najugroženijim izbeglicama i tražiocima azila u vidu novčane pomoći za zadovoljenje najosnovnijih potreba, s ciljem da im pomogne da se stabilizuju nakon raseljenja.
Za one koji ne mogu ni da se vrate, zbog kontinuiranih sukoba ili progona u zemlji porekla, niti da se integrišu u zemlji azila, alternativa je preseljenje u treću zemlju. U određenim okolnostima, preseljenje može da bude rešenje za ograničen broj izbeglica. Iako UNHCR sarađuje sa državama na povećanju mogućnosti za preseljenje, kojih je sve manje, konačne odluke u vezi sa preseljenjem donose zemlje prihvata, a ne UNHCR ili vlasti zemlje domaćina. Da bismo podržali taj proces, pružamo kulturnu orijentaciju, jezičku i stručnu obuku i osiguravamo pristup obrazovanju i zapošljavanju u zemlji domaćinu. Međutim, od 20,4 miliona izbeglica o kojima brine UNHCR-a širom sveta, u 2020. godini preseljeno je svega njih 22.770, što je najmanji broj preseljenja izbeglica koji je Agencija zabeležila u poslednje dve decenije. Radimo sa državama na povećanju mogućnosti preseljenja, koje je sve manje dostupno.
UNHCR Srbija pomagao je ograničeno preseljenje mandatnih izbeglica i izbeglica iz BiH i Hrvatske od osnivanja Kancelarije 1976. godine pa sve do sredine 2000. godine.
Srbija se više ne smatra zemljom iz koje je potrebno preseljenje, te UNHCR u Srbiji više nema program preseljenja.