UNHCR logo
  • I need HELP!
UNHCR logo
  • Pretraga
  • Србија
  • Meni

Izbor jezika za ovu sekciju:

English Српски

Izbor jezika za globalni sajt:

English Français Español عربي
Izbor lokalnog sajta:
  • I need HELP!
  • Globalna statistika
  • Izveštaji iz Srbije
  • Refworld
  • Medija centar
  • Kontakt

Share

Facebook X
  • O nama
    • Istorija UNHCR-a
    • UNHCR u Republici Srbiji
    • Naša misija
    • Visoki komesar za izbeglice UN
    • Predstavnik UNHCR-a u Republici Srbiji
    • Svetski dan izbeglica
  • Šta radimo
    • Pristup teritoriji i azilna procedura
    • Izgradnja sistema azila
    • Uslovi prihvata
    • Integracija
    • Pomoć interno raseljenim licima
    • Iskorenjivanje apatridije
    • Izgradnja kapaciteta
    • Pravna klinika
  • Kome pomažemo
    • Izbeglice
    • Tražioci azila
    • Deca i omladina bez pratnje
    • Interno raseljena lica
    • Lica bez državljanstva
  • Vesti i priče
    • Priče iz života
    • Saopštenja
  • Izveštaji iz Srbije
  • Partnerske org.
  • Resursi
    • Osnovni dokumenti
    • Relevantni zakoni Republike Srbije
    • Resursi o integraciji
    • Istraživanja
  • Angažujte se
    • Kontakt
    • Želim da podržim izbeglice
    • Privatni sektor
    • Mreža kompanija #ZaIzbeglice
    • Ima NADE daleko od kuće
    • Radna mesta
    • Nabavke/Tenderi
  • refInfo
    • Informacije za tražioce azila
    • Besplatna pravna pomoć
    • Lokalna integracija izbeglica u RS
    • Help Serbia
Pretražite UNHCR
Zatvorite pretragu
 
  • Naslovnica

Prevodioci za Farsi pomažu izbeglicama iz Avganistana da nadoknade izgubljeno

Autor: Mirjana Milenkovski  |  29 авг 2019

Pre nego je 2017. godine stigao u Beograd , Zaman nikada nije kročio u školu.

„Moja porodica živela je na selu,” kaže Zaman. „Odrastao sam radeći u polju, a kada su sukobi pojačali, roditelji su insistirali da bar ja pokušam da se sklonim.”

Našavši sigurnost u Srbiji, Zaman, koji ima 13 godina, sada konačno može da uči zajedno sa 22 drugih nepraćenih dečaka iz Avganistana i Iraka.

Na današnjem času geografije, učenici pažljivo posmatraju mapu planete Zemlje. Jedini zvuk u učionici je glas nastavnice. Prevodilac stoji pored nje i ponavlja njene reči na Farsiju, a Zaman energično hvata beleške.

„Ovo je prvi put u životu da vidim mora i kontinente,” kaže. „Tako je zanimljivo. Ne propuštam ni dan od škole, čak ni kada sam bolestan. Želim da učim i da se jednoga dana vratim kući da pomognem da i drugoj deci tamo bude bolje.”

Pošto je proveo osam meseci sam u centru za smeštaj tražilaca azila u Beogradu, Zaman je postao najvrediji đak u ovoj grupi. Za kratko vreme školovanja, naučio je da piše ćirilicu – prvo pismo koje je ikada učio.

“Stekao sam puno drugova i druženje sa njima mi pomaže da zaboravim koliko sam daleko od kuće i roditelja,” kaže.

Zaman se ne odvaja od Luke, dečaka iz Srbije koga je upoznao drugog dana u školi.

„Kada sam ga ugledao to jutro u školskom dvorištu, delovao je jako tužan,” kaže Luka. „Upravo smo počeli da igramo fudbal, a onda sam shvatio da ne zna pravila. Rekao sam mu da doda loptu meni svaki put kad je dobije. Onda me je on zamolio da mu pomognem da uradi domaći. Ranije nikada nisam radio domaće zadatke, ali sada sam i ja dobar đak”.

I Zamanovi nastavnici imaju samo reči hvale za njegovo napredovanje.

Imajući u vidu da mnogi od njih nikada nisu išli u školu, neverovatno su pristojni i spremni da uče,” kaže Darko Stanojković, profesor matematike.

„Srećni smo što možemo da im predajemo i da im pomognemo da, bar privremeno, zaborave na užase koje su preživeli na putu do Srbije.”

Uz podršku  Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, škola koju pohađaju Zaman i  Luka je jedna od 44 osnovne i srednje škole koje su 2017. godine upisale 437 dece izbeglica, tražilaca azila i migranata.

Tako je u septembru prošle godine Srbija postala prva zemlja na Zapadnobalkanskoj ruti koja je upisala više od 90 odsto sve ove dece.

„UNHCR ima blisku saradnju sa većinom škola i finasira transport dece izbeglica do škola i natrag. Organizujemo i različite događaje u kojima učestvuju deca izbeglice i njihovi drugovi iz Srbije” kaže Hans Fridrih Šoder, šef Predstavništva UNHCR-a u Srbiji. „Ohrabrujuće je videti ih kako zajedno uče i igraju se.”

Konačno Zaman može da razmišlja o budućnosti.

„Voleo bih da se vratim kući jednoga dana kada se rad završi,” kaže. „U međuvremenu ću učiti za lekara da bih mogao da pomognem ljudima kod kuće.”

Share on Facebook Share on Twitter

 

  • Emergencies

© UNHCR 2001-2025

  • Privacy Policy
  • Contact us
  • Follow